Participativna radionica “Mogućnosti participativnog upravljanja i planiranja razvoja Općine Murter – Kornati” u sklopu projekta JEDRO (podaktivnost 1.6.4.) održana je u srijedu, 20. listopada 2021. s početkom u 10,00 sati u prostorijama Društvenog centra Jedro u Murteru (na drugom katu općinske zgrade).

Voditelji radionice, izv. prof. dr. sc. Božena Krce Miočić i doc. dr. sc. Tomislav Klarin, sa Sveučilišta u Zadru, predstavili su sudionicima kroz trosatno predavanje i radionicu s grupnim radom sljedeće teme: suradničko vodstvo, više-dionički pristup upravljanja, usuglašavanje zajedničkih interesa i ciljeva, planiranje razvoja lokalne zajednice, ostvarenje i praćenje strateških ciljeva razvoja Općine Murter-Kornati, praćenje pokazatelja ostvarenja strateških ciljeva iz Strategije razvoja OMK 2017 – 2021, prostorni resursi zajednice.

S obzirom na predložene teme, radionica je bila usmjerena na sudjelovanje u planiranju razvoja lokalne zajednice te ostvarenje i praćenje pokazatelja strateških ciljeva razvoja. Sudionici radionice bili su predstavnici organizacija civilnog društva, Općine Murter-Kornati te drugih javnih ustanova.

Zbog vremenskog ograničenja, dio predloženih tema vezanih uz prostorne resurse zajednice te opasnosti od prekomjernog i neprimjerenog korištenja prostora biti će razrađen tijekom sljedeće radionice planirane za studeni 2021.

Nakon uvodnog dijela, u kojem su predstavljeni teorijski principi participativnog upravljanja u zajednici, te prikazani primjeri dobrih praksi u zemlji i inozemstvu, izlagači su se osvrnuli na niz u praksi primijenjenih metoda kojima se nastoji osigurati kvalitetan pristup realizaciji razvoja lokalne zajednice. Osim niza globalnih i zakonskih čimbenika koji djeluju na razvoj, postoji mnogo drugih elemenata koji u određenoj mjeri usporavaju kvalitetno sudjelovanje svih razina zajednice (lokalnog stanovništva i različitih dobnih skupina). Participativno planiranje elementarni je čimbenik uspješnog uključivanja zajednice u proces planiranja i razvoja lokalne zajednice pri čemu društvene i ekonomske koristi moraju biti planirane na zadovoljstvo različitih dionika, bilo da je riječ o radnoj populaciji ili ostalim članovima zajednice (djeca i mladi), čije interese artikuliraju posrednici.

Nakon uvodnog dijela, te zaključka o nužnosti dijaloga i iskazivanja interesa i uspjeha u procesima planiranja, ali i odlučivanja, sudionici su radili u grupama kako bi riješili problem Poboljšanja suradnje i komunikacije između dionika na otoku Murteru. Sudionici u skupinama su se izmjenjivali kako bi kroz više ponavljanja i koraka riješili navedeni problem (određivanje problema u zajednici, detektiranje odgovornosti pojedinca ili skupine za nastali problem, predočavanje mogućnosti realizacije u smislu imenovanja pojedinca ili skupine koji mogu riješiti problem i/ili načina kako ga riješiti). U ovome grupnome radu korištena je metoda World cafe kako bi se na najbolji način iskoristila znanja i iskustva sudionika da se u međusobnoj interakciji dobiju što kvalitetniji ishodi radionice.

Za vrijeme rada u svim grupama bila su zastupljena sva navedena pitanja, nakon čega je ispred svake grupe predstavljen ishod njihovog participativnog planiranja proizašao iz njihovih stvarnih svakodnevnih ili željenih uloga u planiranju i razvoju lokalne zajednice.

Kroz radionicu se došlo do zaključaka kako su neka od ograničenja nedostatak vremena, smanjena želja za volontiranjem i nedostatak razumijevanja za komunikaciju kod odgovornih osoba. Kao jedno od rješenja prepoznata je mogućnost uvođenja medijatora u komunikaciju, te rad na ukupnim komunikacijskim kompetencijama svih dionika uključujući i lokalno stanovništvo čije se uključivanje mora posebno poticati. Osvijestilo se također među dionicima da to nije kratkotrajan proces, nego je potrebno sustavno raditi na tome, s time da je potrebno raditi s najmlađom populacijom kako bi se stvarali budući aktivni participativni dionici u zajednici.

U smislu iskazanih očekivanja, sudionici su bili realni. Zajedno s izlagačima, sudionici su zaključili da u lokalnoj zajednici nedostaje motivacija za uključivanje u različite programe i edukacije, što je vjerojatno uzrokovano zamorom i nedostatnom željom za participacijom. Zaključno, imajući u vidu sve navedene prepreke kvalitetnom participativnom upravljanju, valjalo bi usmjeriti energiju i sredstva na mijenjanje svijesti mlađe populacije odgajanjem za društveno odgovorno ponašanje i upravljanje zajednicom.